Ogovaranje je često sastavni dio razgovora. Nekima je to bezopasna zabava, iako najčešće nije tako. Lako je upustiti se u ogovaranje. No, upitajmo se: zašto ogovaramo druge?
Nekoliko je osnovnih razloga zbog kojih ljudi ogovaraju. Pojedinci se osjećaju moćnijima i popularnijima, to je način da privuku pažnju i budu u centru pažnje, omogućava im da se osjećaju dijelom grupe i putem ogovaranja olakšavaju svoju frustraciju. Jednom riječju, ljudi ogovaraju zato što se osjećaju bespomoćno u trenutnoj situaciji za koju smatraju da je nemaju pod kontrolom.
Ponekad se koristi i kao način za jačanje samopouzdanja, iako ono daje sasvim suprotan efekt. Ako smo skloni ogovaranju, poželjno je postaviti samo jedno pitanje i znati ćemo zašto to činimo: “Gdje se u životu osjećamo bespomoćno?“. Općenito ogovaranjem se kompenzira ono što ljudi nemaju pod kontrolom u svom životu. Ogovaranje je ponekad iznimno destruktivan čin. Da bismo uvidjeli zašto, dovoljno je pogledati što se događa tijekom ogovaranja. Prije svega gubi se povjerenje kod ljudi, pogotovo ako oni ne žele biti uključeno u trač, te ljudi gube povjerenje u nas. Ljudi će se zapitati da li ogovaramo i njih dok nismo s njima.
S druge strane postoji mogućnost da osoba kojoj smo prenijeli trač, proslijedi trač osobi koju smo ogovarali. Tada neminovno nastupa konflikt i mi ćemo se osjećati loše zbog tog. Je li vam se ikada to dogodilo? Vjerojatno je.
S vremenom možemo postati i paranoični oko toga što drugi govore o nama, te ćemo kreirati konflikte bez razloga. Isto tako dogoditi će nam se da gubimo hrpu energije na to da li će netko doznati naš trač i slično, što je u potpunosti nepotrebno. Osim toga, vrlo često se događa da ako mi nekoga ogovaramo da će prije ili kasnije netko ogovarati nas.
Ogovaranje u malim i bezopasnim količinama je u redu, tipa kad pričamo o nekome tko nije prisutan kako se ta osoba osjeća i što se događa u njenom životu bez da unosimo neumjesne komentare.
Bez obzira o kakvom obliku ogovaranja da se radilo, postoji toliko tema o kojima se može pričati da se o ogovaranju ne mora niti razmišljati. Primjerice, umjesto ogovaranja možemo pričati o zajedničkim interesima s drugom osobom (neki sport, posao, fakultet i sl.), o načinu na koji provodimo vrijeme, o kuhanju, o tome što ćemo raditi za vikend, o promjenama koje nam se događaju u životu i sl. a možemo cijelo vrijeme dok smo u komunikaciji s nekim istu okrenuti na šalu i zabavu.
Ako s nekim nemamo o čemu pričati osim ogovaranja, pitanje je što uopće radimo s tom osobom i zašto ustrajemo u svom obrascu ogovaranja?!
Ogovaranje nije neizlječiva navika. Evo kako je se, ako to želite, možete riješiti.
Promotrite svoju naviku ogovaranja. Pogledajte do koje mjere ona ide. Zadržavate li se na bezopasnom ogovaranju ili se cesto upuštate u sočne velike tračeve, bilo da ih sami pokrećete ili se povodite za temom koju netko drugi pokreće? Odgovore ćete naći ako pogledate unatrag i prisjetite se događaja u kojima ste bili prisutni činu ogovaranja.
Kad nađete neki adekvatan primjer ogovaranja ili kad se nađete u situaciji u kojoj ogovarate, zapitajte se: „Zašto ogovaram?“. Uzrok tome može biti zato što se tada osjećate prihvaćeno, moćno, inteligentno, da se dokažete drugima i slično.
Također uzrok može biti u tome da neki dio vašeg života ne funkcionira onako kako vi to želite, pa svoju frustraciju iskazujete pričajući neprilično o drugima. Kako biste promijenili uzrok zbog kojeg ogovarate, zapitajte se: „Koje pozitivne pomake na xy segmentu svog života mogu napraviti kako bi se osjećao/la zadovoljnije i izgubila motiv za ogovaranjem?“. Primjerice, ako se želite osjećati prihvaćeno, nađite način kako da se osjećate prihvaćeno bez da tračate. Kad imamo kontrolu nad svojim životom, tada nemamo potrebu govoriti protiv drugih.
Svaki put kad se ulovite da imate poriv za ogovaranjem, postavite si ovo pitanje: „Želim li da osoba koju ogovaram sazna za to?“. Ako ne želite, vrlo brzo ćete izgubiti poriv za ogovaranjem, a što se više budete suzdržavali to ćete imati manju potrebu za istim.
Kad se nađete u komunikaciji u kojoj se odvija ogovaranje, ako ne želite sudjelovati u njemu, prvo što trebate napraviti je promijeniti temu. Neka to bude neka pozitivna tema. Primjerice, netko ogovara vašeg najboljeg prijatelja tako što govori negativno o nekim njegovim karakteristikama. Umjesto da se priključite toj prici vi recite neutralnim tonom: „To je njegova stvar. Nego, daj mi pričaj malo o onom tvom putovanju prije mjesec dana/kako ti je na novom poslu/što još ima novog u tvom životu… ili počnite pričati o nekoj temi vezanoj uz vas i vaš život.
Osim promjene teme, možete osobu koja ogovara i omesti tako da joj prebacite fokus na nešto drugo. Npr. „Gle otvorio se novi kafić. Idemo tamo na kavu?“ ili „Vidi stigla je nova kolekcija odjeće u dućanima. Idemo vidjeti što ima novo?“ ili „Čuj, moram na toalet. Hoćeš da ti usput uzmem kavu?“ i slično. Bitno je da osobi pomaknete fokus.
Također možete i samo šutjeti. Drugi put kad se nađete u blizini nekoga tko ogovara, samo pustite da osoba kaže sve što ima za reci, a vi samo šutite. Ubrzo će shvatiti da niste zainteresirani za razgovor o toj temi te će prestati. Isto tako možete osobi koja ogovara reci npr.: „Čuj, idemo o tome razgovarati kad xy osoba bude prisutna“ ili „Ne želim sad o tome razmišljati i pričati sve dok vrijeme ne pokaže što je istina“.
Što manje budete ogovarali, to će vaše samopouzdanje više rasti i drugi će imati više
poštovanja prema vama.
(izvor: inoptimum.com )
