Jeste, čovjek bi se još mogao nadati da će Hrvatima barem ovo pokazati o kakvom se tu kalibru genijalca radi, ali to je, kako bi rekao Gandalf, “nada jedne budale”, budući da je sasvim pristojnom broju Hrvata mozak dovoljno ispran da bi zaista smatrali Bušića nekakvim hrabrim borcem za slobodu. Sve novine već manje više 20 godina pišu o Bušiću i njegovoj bandi vikend terorista kao o “skupini hrvatskih političkih aktivista”, pa je logično da su oni to i postali.
Pri tome se uopće ne obaziru na neke jednostavne činjenice, kao na onu da Bušić zapravo i nije iz Hrvatske. No, dobro, to ionako nema veze, Hrvat ionako nije oznaka nacionalnosti, nego više stanje uma i duha, ali da se takav polučovjek naziva junakom?! Pa on je oteo putnički avion da bi bacao letke! Idemo još jednom. Oteo je putnički avion da bi bacao letke. Kome je to jako glupo? Da je oteo putnički avion da bi iz njega bacao Srbe, to bi još bilo razumljivo, barem puno logičnije od letaka.
Kakve veze Bušić ima s borbom za Hrvatsku?
Teško je uopće reći što je kod Bušića grotesknije. Jesu li to letci, bomba s uputama za deaktivaciju, ili činjenica da se već 20 godina pumpa priča o nekoj tajnoj i mučnoj borbi za hrvatsku stvar? Te skupine radikalno nastrojenih emigrantskih grupa kao što je ona Bušićeva jedine su veze s Hrvatskom imale u vidu reketarenja Hrvata u inozemstvu i međusobnog ubijanja s udbašima. Dobro, Bušić je u svom ludilu otišao korak dalje pa je oteo američki avion, gotovo cijelo jedno desetljeće prije nego su to pod vodstvom nedavno ubijenog terorističkog gurua Imada Mugniyaha izveli pripadnici libanonskog Hezbollaha. Ali, je li to dovoljno da ga pretvori u općenarodnog junaka?
Samo po sebi vjerojatno ne, ali uz kontinuirano medijsko pranje mozga, više nego dovoljno. Ovo što se ima prilike gledati zadnjih tjedana je strašno. Niti jedan medij nije jasno i nedvosmisleno rekao da je Zvonko Bušić običan kriminalni lik, sitni vikend terorist, koji sa svojom ženom i terorističkom bratijom ne samo da ne zaslužuje dozvolu boravka u Hrvatskoj, nego čije je samo postojanje sramota za svakog Hrvata. Umjesto toga predstavljen je kao “politički borac” kojemu se eto omaklo ubojstvo policajca, koji je avion oteo iz patriotskih motiva i koji je bombu postavio da bi poslao poruku.
Borac u ravnini s onim političkim uglednicima koji su ga dočekali na aerodromu - doktorom hrvatske pretvorbe i privatizacije, bivšim saborskim zastupnikom koji je tu funkciju svojim uzavrelim primitivizmom doveo do potpunog besmisla, paterom koji uživa u ustaškim odorama i pjevačem čiji sljedbenici vole pozdravljati rimskim stilom.
Jovan Dragišić
Izvor: www.index.hr
