legenda o kavi

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Moram priznati da nikad nisam pila kavu, do nekih mjesec dana. Hmmm da ,tko bi rekao da ću ja piti kavu!? Moja prijateljica je skoro pala sa stolice od šoka. ah, eto šta čini ljubav...pošto mi dragi pije kavu kao ja cedevitu (5x na dan) pa da mu pravim društvo u opijanju kavom. Tako sam malo švrljala po netu tražeći o toj famoznoj biljci K A V A !

Mnogo je inačica iste priče o postanku kave. Kao i u mnogim drugim slučajevima kada se radi o legendama i ova je doživjela mnoge preobrazbe. Legende su svakako maštovitije od suhoparnih povijesnih podataka, ma kako kontradiktorni ponekad bili podaci ovisno o tome gdje su objavljene. Mi smo ih stoga skloni prihvatiti te podijeliti s Vama. Predstavljamo Vam dvije. Prvo onu najčešće objavljivanu i možda najpoznatiju koju smo prihvatili kao svoju. Prepuštamo Vam da odaberete onu koja Vam je draža. Legenda u našoj slobodnoj interpretaciji prvi puta je zapisana od europskih pisaca 17. stoljeća. Naime, najpopularnija legenda vodi nas na prostore nekadašnje Abesinije, današnje Etiopije u davnu 850. godinu (9.st.) kada je abesinski pastir Kaldi (ili Khalid) iz plemena Galla čuvao svoje stado koza. Onako umoran nakon hodanja za stadom čitavog jutra, odlučio bi se odmoriti ležeći u hladu i skrivajući se od toplog popodnevnog sunca. Jednim okom promatrao je svoje stado koza. Ponavljalo se to svakoga dana. Primjetio je kako su koze iz dana u dan uvijek živahnije kada su u blizini grma s crvenim bobicama, sjajnih zelenih listova, kojeg nije poznavao. Shvatio je da iznenadna živahnost koza ima veze s bobicama koje su pojele. Tako je i sam odlučio probati neobične crvene plodove te se ugodno iznenadio kada je shvatio da se i njemu vratila snaga nakon što ih je pojeo.

Došavši natrag u selo odlučio je neobično iskustvo podijeliti sa svećenicima. Njihova reakcija na Kaldijevu veliku žalost nije bila kakvu je očekivao. Glavni svećenik je za razliku od Kaldija djelovanje bobica pripisao mračnim i nečistim demonskim silama te je šaku crvenih plodova bacio u vatru. Prostorija se odmah ispunila ugodnim mirisom dotad nepoznate aroma koja je privukla pažnju svih prisutnih. Svećenik je zatražio da se bobice maknu iz vatre, kako bi ih mogao bolje proučiti, a pomoćnici su ih ubacili u vodu da se prije ohlade. Dok su se vrele bobice hladile, voda je promijenila boju te svećenik nije mogao odoliti, a da ne isproba gutljaj tekućine tako zamamna mirisa. Novootkriveni napitak je bio tako ukusan i djelotvoran da su ga odmah proglasili čudotvornim. Od tada su ga svećenici redovito koristili za večernja bdijenja i za vrijeme dugotrajnih molitvi. Kava je rođena! Napitak se ubrzo proširio svijetom i tako došao i do nas, na naše veliko zadovoljstvo.

Druga nešto kraća legenda o kavi kaže da je Arap, po imenu Omar, bio prognan u pustinju zajedno sa svojim prijateljima da umre od gladi i žeđi na nemilosrdnom pustinjskom suncu. Omar je svojim prijateljima kuhao sve što bi našao u prirodi, pa tako i plodove nepoznate biljke koju su kasnije nazvali "Moka" po obližnjem gradu Mochi. Napitak je navodno održao na životu i tako spasio ove izmučene prognanike, a njihovo je preživljavanje protumačeno kao znak Božje volje. Novom piću dali su ime "quahwa", što u doslovnom prijevodu znači "ono što sprječava spavanje".

                                                                                                                                                                                                                                                              Piše: Antonija