Obzirom d se i u nekim našim krajevima za psa kaže KER, donosim slijedeći zapis.
Milivoj Urošević u svojoj knjizi NAŠI GONIČI, Beograd, 2002. daje između ostalog i pojam riječ KER te piše;
Pri razmatranju naziva naših pasa, mora se uvažiti i najčešći naziv koji se sreće a to je «ker». Tako je Pejčinović (1950.) naveo da je to najčešći naziv koji upotrebljavaju lovci. Da lovci ovako nazivaju pse ističe i Laska (1905.) Isti naziv upotrebljava i Milan Knežević u tekstu koga je 1921. objavio u Lovačko-ribarskom vjesniku a čije dijelove je objavio Lovački list 1949. Autor navodi da su postojale tri vrste bosanskih kerova i to: dugodlaki, kostrušavi (barak) i kratkodlaki, a da se danas (1921.) može govoriti samo o kratkodlakim goničima.
Ako podsjetimo da je Laska proučavao tri oblika dlake kod goniča, onda je možda začuđujuće, kako je za tridesetak godina nestao dugodlaki i oštrodlaki oblik goniča? Milan Knežević navodi da ovi oblici nisu potpuno izumrli ali se rijetko viđaju i da više nisu čistokrvni.
