Slavonski Brod Forum

Općenito

OPĆENITO

Mlijeko je biološka tečnost složenog sastava bijele boje, specifičnog okusa i mirisa, koju izlučuje mliječna žlijezda, određeno vrijeme nakon partusa, odnosno poroda ženke sisara.
Služi kao prirodna ishrana potomstvu. Mlijeko ima specifičan sastav, a čini ga voda i suha tvar.
Mlijeko različitih sisara sadrži skoro iste komponente, ali količina pojedinih elemenata i njihov odnos, često su vrlo različiti, ovisno o vrsti, pasmini i soju, a ponekad i individualno.
Mlijeko ima specifičan sastav kojim ga se razlikuje od svih drugih tečnosti biljnog i životinjskog podrijetla. Ima veliku biološku vrijednost i odgovara svojoj namjeni.

Voda u mlijeku

Voda u mlijeku čini oko 79,2% i ona predstavlja najveći udio u sastavu mlijeka od svih sastojaka. Organizam mladunca sadrži oko 75% vode od ukupne mase tijela i upravo ono sudjeluje u raznim biokemijskim procesima što se očituju u procesima probave, prometu tvari u organizmu, metabolizmu, lučenju, disanju, transpiraciji i sličnim procesima.
Svi ovi procesi su vrlo intezivni, pa i zahtjevaju ovako veliki utrošak vode. Samim time i njena zastupljenost. Ponekad ni ovako velika količina vode u organizmu nije dostatna za zadovoljenje potreba organizma za vodom.

Voda je osnovni dispergent ostalih sastojaka mlijeka, što ne znači da su svi oni topivi u vodi. Neki od njih nisu uopće topivi u vodi kao npr. masti, dok su neki topivi tek u rastvoru soli i sličnim otopinama.
Postotak vode koji se navodi u kemijskom sastavu mlijeka predstavlja u stvari sadržaj ukupne vode koja je predstavljena s vezanom i slobodnom vodom. Najveći dio u mlijeku predstavlja slobodna voda koje ima gotovo 98 - 99%, dok na vezanu vodu otpada 1 - 2% mase ukupne vode. Tvari u mlijeku koje vežu vodu su bjelančevine i fosfolipidi.

Vezana voda u mlijeku je raspoređena na slijedeći način:

Kazein 50%
Albumin i Globulin 30%
Adsorpcijski sloj masnih kapljica 15%
Ostali sastojci suhe tvari 5%

Upravo stoga, vezana voda u mlijeku ima veliko značenje za osobine mlijeka.

Suha tvar

Suha tvar nastaje uklanjanjem cjelokupne količine vode iz mlijeka. Suha tvar predstavlja razliku količine mlijeka i vode u mlijeku, a izražava se u postotcima (%).
Prilikom uklanjanje vode, odlaze i neki plinovi, te neke druge isparljive supstance i tvari, a ostatak je suha tvar. Suha tvar izgrađena je odnosno sastoji se od najmanje: bjelančevina, masti, šećera, vitamina, minerala,…
Mliječna mast je najkvalitetniji sastojak mlijeka i njen udio u mlijeku iznosi oko 8,5%. U mlijeku su predstavljene kao proste i kao složene mliječne masti. Proste masti imaju pretežno energetsku vrijednost, ali i određenu biološku vrijednost.

Štenci od Tere Od Vranih Bisera

Složene masti imaju pretežno biološko značenje. Proste masti su predstavljene s 97 - 98% ukupnih masnih kiselina. U sastav mliječne masti ulazi veliki broj masnih kiselina čiji se broj kreće 12 - 18 masnih kiselina. To su masne kiseline koje se nalaze u svim uzorcima mlijeka.

Vrste i sudjelovanje masnih kiselina u mliječnoj masti:

redni broj masna kiselina kemijska formula prosječan sadržaj
niže masne kiselina
1 maslačna kiselina C3 H7 COOH 3,30%
2 kapronska kiselina C5 H11 COOH 1,80%
3 kaprilna kiselina C7 H15 COOH 1,30%
4 kaprinska kiselina C9 H19 COOH 1,60%
više masne kiseline
5 laurinska kiselina C11 H23 COOH 2,70%
6 miristinska kiselina C13 H27 COOH 10,70%
7 palmitinska kiselina C15 H31 COOH 24,40%
8 stearinska kiselina C17 H35 COOH 9,50%
9 dioksistearinska kiselina C17 H35 O2 COOH 0,20%
10 arahinska kiselina C19 H35 COOH 0,60%
nezasićene masne kiseline
11 oleinska kiselina C17 H33 COOH 32,20%
12 linolna kiselina C17 H31 COOH 3,60%
13 linolenska kiselina C17 H29 COOH 0,20%
14 arahidonska kiselina C19 H37 COOH 1,00%
15 9-10 decenska kiselina C9 H17 COOH 0,20%
16 9-10 dodecenska kiselina C11 H21 COOH 0,30%
17 9-10 tetradecenska kiselina C13 H25 COOH 1,00%
18 9-10 heksadecenska kiselina C15 H29 COOH 2,40%
19 10-11 oktodecenska kiselina C17 H35 COOH 2,50%

U niže masne kiseline svrstavamo one s manje od 10 (4 - 10) ugljikovih atoma koji utječu na konzistenciju mliječne masti. Ukoliko one sadrže više ovih kiselina, utoliko je konzistencija mekša, tj. početna temperatura topljenja je niža.
Više masne kiseline sadrže paran broj ugljikovih atoma koji predstavljaju 99% ukupnih masnih kiselina, mada se među njima nalaze i one s neparnim brojem ugljikovih atoma. Kao i niže, tako i više masne kiseline sudjeluju u konzistenciji mliječne masti.
Energetska vrijednost mliječne masti nešto je manja nego za druge masti i kreće se najčešće u granicama 38,2 - 38,7 kJ/g s prosječnom vrijednošću 38,4 kJ/g.
Više od polovine ukupne energetske vrijednosti mlijeka otpada na mliječnu mast. Mast se nalazi u mlijeku i u obliku masnih kapljica (dispergirana mast u obliku sitnih čestica sfernog oblika).

Bjelančevine imaju veliko značenje za živi svijet. Nastanak, razvoj i usavršavanje životnih oblika neodvojivi su od bjelančevina.
Upravo stoga se nalaze u sastavu stanica živih organizama. Mora se navesti da je reprodukcija nemoguća bez njih.
Bjelančevine su jedinjenja najsloženijeg sastava. U sastav bjelančevina ulaze samo aminokiseline koje sintetiziraju organizmi i čiji broj ne prelazi 20.

Njihovi nazivi nalaze se u slijedećoj tablici.

I. ALIFATIČNE AMINOKISELINE
Monoamino-monokarbonske kiseline
1. Glicin
2. Alanin
3. Valin
4. Leucin
5. Isoleucin
6. Serin
7. Treonin
Monoamino-dikarbonske kiseline
8. Asparaginska
9. Asparagin
10. Glutaminska
11. Glutamin
Tioaminokiseline
12. Cistein
13. Cistin
14. Metionin
Bazne alifatične aminokiseline
15. Lizin
16. Arginin
II. AROMATIČNE AMINOKISELINE
17. Fenilalanin
18. Tirozin
19. Triptofan
20. Histidin
21. Prolin
22. Hidroksiprolin

Živi organizam je sposoban da neke aminokiseline sintetizira, a neke ne. Takve aminokiseline se moraju u organizam unijeti hranom.

Sve one su neophodne (esencijalne) među kojima se izdvaja valin, leucin, izoleucin, treonin, lizin, metionon, triptofan i fenilalanin.
Bjelančevine koje se sastoje samo od aminokiselina nazivaju se prostim, a struktura im je jednostavna. Složene bjelančevine su one koje pored osnovnih elemenata sadržanih u aminokiselinama (C, O, H, N, S) sadrže i druge elemente kao npr. fosfor (P) ili željezo (Fe) ili su vezane s drugim jedinjenjima (npr.glikoproteini ili lipo proteini).
Mlijeko je bogat izvor bjelančevina koje se razlikuju po broju, vrsti i zastupljenosti aminokiselina od kojih su sastavljene.
Bjelančevine u namirnicama raznog podrijetla, imaju različiti biološku vrijednost.

Najveći dio proteina mlijeka čine 3 bjelančevine; kazein, globulin i albumin.
Kazein je najvažnija bjelančevina mlijeka, ne samo zbog toga, što se nalazi zastupljen sa 78 - 85%, već i zbog svojih osobina. Kazein je složena bjelančevina, jer pored elemenata koji ulaze u sastav prostih bjelančevina sadrži i fosfor.
Kazein sadrži nešto manje dušika (N) nego večina drugih bjelančevina, što je posljedica aminokiselinskog sastava, prisustva fosfora (P), šećera i njihovih derivata. Kazein je potpuna bjelančevina.

Sadrži sve aminokiseline koje ulaze u sastav proteina (slijedna tablica).

Aminokiselinski sastav kazeina
Dušik Serin
Alanin Amino N
Cistin Izoleucin
Asparaginska Triptofan
Fosfor Treonin
Valin Amido
Cistein Prolin
Glutaminska Arginin
Sumpor Tirozin
Leucin Glicin
Metionin Fenilalanin
Histidin

Albumini su proste bjelančevine rastvorljive u vodi i čine udio u mlijeku 12 - 15% ukupnih bjelančevina mlijeka. Osnovnim sastavom, albumini se razlikuju od kazeina nešto većim sadržajem dušika (N) i sumpora (S), a ne sadrži fosfor (P). Albumini pridonose povečanju biološke vrijednosti bjelančevine mlijeka i čine da one postižu vrlo visoku vrijednost. Sami albumini prelaze po biološkoj vrijednosti bjelančevine kokošjeg jajeta. Za albumine mlijeka je karakteristično da sadrže jako puno triptofana u odnosu na druge bjelančevine.
Globulini su bjelančevine nerastvorljive u vodi, a rastvorljive su tek u rastvoru soli. Nalazi se u mlijeku s malim udjelom, osim u vrijeme kad se luči kolostralno mlijeko, kao i pri oboljenjima mliječnih životinja. Detaljnija istraživanja su pokazala da se globulini u mlijeku sastoje od imunoglobulina (imunog globulina), koji se sintetiziraju u organizmu mliječne životinje zbog zaštite od neželjenih faktora. Ove bjelančevine dospijevaju u mlijeko preko krvotoka što objašnjava njihovu malu količinu u normalnom mlijeku, znatnu količinu u kolostralnom mlijeku i mlijeku oboljelih mliječnih životinja.

Mliječni šećer ima znakovitu zadaću u mlijeku.
Mlijeko psa sadrži prosječno 3,7% laktoze i predstavlja 36,9% suhe materije mlijeka, što čini da mliječnog šečera ima više nego svih drugih sastojaka zasebno. Na količinu laktoze najveći utjecaj ima zdravstveno stanje psa odnosno zdravstveno stanje njene mliječne žlijezde. Oboljelim životinjama znatno se smanjuje količina laktoze što može biti i do 2% sudjelovanja laktoze u mlijeku. Laktoza ima višestruko značenje za mlijeko obzirom da utječe na osmotski pritisak i refrakciju. Kao i drugi ugljični hidrati, laktoza služi kao jedan od izvora energije u organizmu. Laktoza je specifičan proizvod sinteze mliječne žlijezde ženke sisara.
Minerali u odnosu na sadržaj masti, bjelančevina i laktoze, nalaze se u znatno manjoj količini u zastupljenosti od oko 1,2%.
Mineralne tvari ili minerale u mlijeku odlikuje vrlo velik broj raznih sastojaka.
Danas je poznato 40-ak raznih mineralnih sastojaka koji se dijele na mikro i makro elemente.
U makroelemente ubrajamo kalij (K), natrij (Na), kalcij (Ca), mangan (Mn), Klor (Cl), fosfor (P). Mikroelementi ili oligoelementi obuhvaćaju elemente koji su ujedno i najvažniji: aluminij (Al), arsen, barij, bor, brom, krom, kobalt, bakar, fluor, jod, željezo, olovo, litij, mangan, molidben, nikal, rubidij, selen, silicij, srebro, stroncij, kalaj, titan, vanadij, cink.

S gledišta ishrane mineralne materije odlikuju slijedeće osobine:
- mlijeko je s gledišta osiguranja potreba organizma namirnica vrlo bogata mineralima, jer sadrži znatne količine minerala o kojima se vodi strogo računa u svakodnevnoj ishrani kao što su kalcij i fosfor
- minerali se nalaze u takvom međusobnom odnosu koji najbolje odgovaraju potrebama organizma
- veliki broj elemenata omogućuje organizmu odabrati one koji su najpotrebniji što im daje vrlo veliko biološko značenje
Mikroelementi kao i drugi sastojci potječu iz hrane pa prema tome i njihova količina u mlijeku ovisi od količine koja se nalazi u hranivima.

Mliječni pepeo je zastupljen u mlijeku s oko 0,65% dok je zastuplenosu u suhoj tvari preko 5%, što govori da je mlijeko vrlo bogato ovim sastojcima. Još prije stotinjakm godina utvrđeno je kako mlčijeko raznih sisavaca sadrži različite količine kalcija te da postoji izvjesna koleracija između sadržaja kalcija, fosfora, bjelančevina i brzine porasta mladunaca. Brzina porasta mladunaca izražava se brojem dana potrebnih za udvostručenje njihove tjelesne težine.

Različit sastav mlijeka posljedica je evolucijskog ciklusa vrste, a brzina porasta mladunaca je rezultat kemijskog sastava mlijeka. Osim Kalcija, mlijeko je bogato i fosforom. Najveći dio fosfora u mliječnom pepelu potječe od neorganskih soli, a oko 35% ukupne količine otpada na organski fosfor kao sastavni dio kazeina i fosfolipida. Mliječna sol se razlikuje od sastava pepela i njenih sastojaka u raznim postocima.

Sol Sadržaj u %
NaCl 0,0962
KCl 0,083
KH2P04 0,1156
K2HP04 0,0835
MgHP04 0,0336
K3(C6H507) 0,0495
Mg(C6H507)2 0,0367
CaHP04 0,0671
Ca3(P04)2 0,0806
Ca3(C6H507)2 0,2133
Ca (vezan za kazein) 0,0456

Soli i ioni neposredno utječu na više fizikalnih osobina kao što su osmotski pritisak, temperatura smrzavanja i ključanja. S obzirom da ove utječu na disperznost kazeina i na količinu vezane vode ovi sastojci mogu neizravno utjecati na viskozitet i gustoću mlijeka.

Vitamini predstavljaju skupinu organskih jedinjenja neophodnih za normalno odvijanje biokemijskih procesa u živom organizmu.
Vitaminologija je znanost zasnovana na proučavanju vitamina i njima sličnih jedinjenja. Do danas je poznato postojanje 30-ak sastojaka s karakteristikama vitamina.

Vitamini se dijele na topive u vodi i topive u masti.

Vitamin A dovodi do promjene i poremećaja vida ako nedostaje ili je neznatno zastupljen. Isto tako, vitamin A je neophodan i za normalno razmnožavanje stanica i rasta organizma, a njegov nedostatak dovodi do degeneracije stanica u raznim organima živih organizama. U tom obliku nalazi se u biljkama zajedno s provitaminima. Poznate su tri vrste vitamina A, a to su A1, A2 i A3.

Najznačajniji je A1 ili RETIOL čija količina u kolostrumu 4 - 25 puta veća nego u normalnom mlijeku. Kolostrum dobijen neposredno nakon poroda ima vrlo često intezivnu narančastu boju što očito potvrđuje sadržaj veće količine karotina. Već poslije nekoliko sati (10 - 12) količina se znatno smanjuje, a i boja mlijeka se mjenja. Već 3 - 5 dana poslije poroda količina vitamina A opada na količinu karakterističnu za mlijeko postkolostralnog ciklusa.

Vitamin D je predstavljen kao skupina vitamina D, koju čine vitamini D2, D3, D4 i D5, a odlikuju se biološkim potencijalom u okviru iste vrste. To znači da vitamin koji je manje aktivan kod nekih životinja , kod drugih može biti najaktivniji.
Vitamin D regulira promet kalcija i fosfora u organizmi i zbog toga je od izuzetnog značenja za pravilno okoštavanaje i formiranje kostura mladumčadi i mladih životinja. Njegovu ulogu ne treba potcjenjivati ni u odnosu prema drugim procesima prometa kalcija i fosfora kod odraslih i starijih jedinki. Vitamin D ne postoji u biljnom svijetu u tom obliku, već kao provitamin D. Pretvaranje provitamina D u vitamin D odigrava se pod utjecajem ultraljubičastih zraka. Veći dio vitamina D nalazi se u mlijeku u obliku provitamina. Mlijeko je vrlo siromašno vitaminima ove skupine jer 1.000 gr mlijeka sadrži prosječno 0,007 mgr ovog vitamina. Nešto veća količina nalazi se u kolostrumu – neposredno nakon poroda.

Vitamin E postoji u više oblika tzv. Supstanci s antisterilitetnom zadaćom koji je zajednički označuku kao vitamin E ili TOKOFEROL.
Vitamin E topiv je u mastima, ali u sve mliječne proizvode ne prelazi srazmjerno prelasku masti odnosno lipida.
Mlijeko sadrži prosječno 1 mgr ovog vitamina na 1 kg mlijeka. Najveća količina vitamina E zastupljena je za vrijeme laktacije u kolostralnom mlijeku i kreće se 3 - 8 mgr po 1 kg mlijeka. Mlijeko se ne smatra bogatim izvorom ovog vitamina, ali su i E-avitaminoze rijetke zbog široke rasprostranjenosti ovog vitamina u prirodi. Tokoferol ili vitamin E doprinosi uklanjanju steriliteta i utječe na uspješnije razmnožavanje.

Vitamin K neophodan je za normalno zgrušavanje krvi i naziva se iz tog razloga ANTIHEMORAGIČNOIM VITAMINOM. Danas su poznata tri sastojka koji čine skupinu K vitamina, a oni su K1, K2 i K3. Vitamin K dospijeva u mlijeko putem hrane. Mlijeko sadrži prosječno 0,0003 mgr/kg vitamina K, što znači da mu je zastupljenost vrlo mala. Otporan je na utjecaj viših temperatura i drugih čimbenika koji utječu na količinu drugih vitamina.

Nezamjenjive masne kiseline su linolna, linolenska i arahidonska. Utvrđeno je da njihov nedostatak ili izostanak u ishrani dovodi do usporenja porasta mladunaca i do različitih promjena na koži. Linolna i linoleinska mogu u organizmu prijeći u arahidonsku, tako da su neki autori vitaminom F nazvali ARAHIDONSKU KISELINU, a LINOLNU I LINOLEINSKU KISELINU provitaminima. Mlijeko je bogato ovim kiselinama. Kilogram mlijeka u ovisnosti od ishrane sadrži 1,6 - 2,0 gr ovih kiselina.

Za vitamin B se prije smatralo da postoji samo jedan vitamin B, a koji izaziva oboljenje poznato kao beri-beri. Skupinu i kompleks vitamina B čine veći broj biološki aktivnih supstanci koje su međusobno vrlo različite u pogledu kemijskog sastava i strukture.
One se međusobno razlikuju i po biokemijskom utjecaju i po naznakama poremećaja, koje u organizmu izaziva njihov nedostatak ili potpuno izostajanje.
Zajedničko ime je što ih mogu proizvoditi razni mikroorganizmi i što se nalaze skupno u većoj mjeri u pojedinim organima kao što je jetra.

Vitamin B1 – ANEURIN, neophodan je za rast i metabolizam svih živih bića, uključujući životinje, biljke i mikroorganizme. Sudjeluje u nekoliko važnih procesa u metabolizmu ugljikohodrata a potreba za aneurinom ovisi o postotku ugljikohidrata u hrani.

Vitamin B2 – RIBOFLAVIN, neophodan je živim bićima i mikroorganizmima, posebno je važan za rast stanica. Manjak riboflavina uglavnom se povezuje s oštećenjem vida i promjenama na koži. Dnevne potrebe za riboflavinom gotovo su uvijek veće od prirodne sinteze pa ga se unosi dodatnom ishranom.

Vitamin B6 PIRIDOKSIN, osjetljiv je na utjecaj dnevne svjetlosti. Kilogram mlijeka sadrži oko 0,6 mgr ovog vitamina. Kolostrum sadrži 2-3 puta više ovog vitamina, ali se tijekom kolostralnog perioda količina brzo smanjuje i poslije 2-3 dana opada na količinu karakterističnu za normalno mlijeko. Nedostatak ili drastično smanjenje piridoksina očituje se gubitkom težine i djelomičnom anemijom, a ponekad se javlja upala kože i gubitak dlake.

Vitamin PP ili NIACIN u nedostatku izaziva oboljenje znano kao Pelagra. Najčešće se u slučaju Pelagre javlja nedostatak i drugih vitamina B-kompleksa, tako da su simptomi oboljenja razni. Vitamin PP može se sintetizirati u organizmu od mnogobrojnih mikroorganizama, vrlo je otporan na visoke temperature.

Pantoteinska kiselina je vrlo bitan vitamin, jer ulazi u sastav konfermenta A, koji ima bitnu i znakovitu zadaću u metabolizmu masnih kiselina, ugljikovih hidrata i aminokiselina. Vrlo je otporan na visoke temperature, kisik, svjetlost i slično.
Vitamin H ili BIOTIN (BIOS 2) u nedostatku izaziva avitaminozne poremećaje izražene kao bolove u mišićima, opću slabost, depresiju, dermatitis,...Rijetko se javlja nedostatak ovog vitamina pri normalnoj ishrani jer se gotovo potpuna potreba ovog vitamina obavlja putem sinteze crijevnih bakterija (poremećaj i nedostatak biotina se javlja kod liječenja životinja antibioticima i pretjeranim davanjem bjelanjaka u ishrani mladih životinja).

Folacin je sinonim za skupinu vitamina kao što su folna kiselina i njena jedinjenja. U nedostatku ovog vitamina u organizmu dolazi do raznim poremećaja izraženih kao loš metabolizam, usporen rast, leukopenija, granulocitopenija, anemija… Folacin je važan za sazrijevanje nezrelih crvenih krvnih stanica u koštanoj srži.  Manjak folne kiseline je tipičan znak gdje se javlja smanjen broj eritrocita i smanjen broj leukocita. Kao i kod biotina, životinja sama proizvodi dovoljne količine ove kiseline a do poremećaja dolazi pri liječenju antibioticima. Kod mnogih mikroorganizama ovaj vitamin je neophodan za razvoj i razmnožavanje.

Vitamin B12 obuhvaća skupinu više srodnih jedinjenja koja se malo razlikuju u pogledu kemijske strukture i nose zajednički naziv KOBALAMINI. Specifičan je po tome što je jedini predstavnik vitamina koji sadrži u svojoj strukturi kobalt odnosno element kobalt u tragovima.
Mikroorganizmi imaju mogućnost sintetizirati ovaj vitamin crijevnom florom i gotovo da najvećim dijelom u mlijeku potječe iz ovog izvora. U nedostatku izaziva čitav niz patoloških poremećaja od kojih je najpoznatija perniciozna anemija.
Kolostrum neposredno nakon poroda sadrži 3 - 6 puta veću količinu antipernicioznog faktora. Poslije toga, količina se znatno smanjuje, tako da nakom 5 - 10 dana pada na razinu karakterističnu za obično mlijeko. Tijekom postkolostralnog perioda laktacije, sadržaj ovog vitamina je prilično stalan i uočene varijacije su prije svega rezultat promjenjivih čimbenika koji utječu na mikrobiološku sintezu cianokobalamina.

Vitamin C ili ANTISKORBUTNI VITAMIN, ASKORBINSKA KISELINA, sprječava pojavu skorbuta. Unosom glukoze u organizam, jedinka sama proizvodi dovoljne količine vitamina C.
Biološku aktivnost ovog vitamina imaju askorbinske kiseline. Postojanje ovih oblika kiselina osigurava funkciju vitamina C u organizmu odnosno u životnim procesima.
Ovaj vitamin sudjeluje u nizu oksidoreduktivnih procesa i sinteza nekih aminokiselina. Također, značajan je za sintezu intercelularnih tkiva, koja se odlikuju bogatstvom aminokiselina.
Mliječni plinovi su proizvod vrlo intezivnog metabolizma mliječne žlijezde odnosno njenih stanica. Šupljina vimena (sisa) predstavljaju neku vrstu zatvorene posude iz koje plinovi ne mogu izlaziti te se rastvaraju (tope) u mlijeku. Ti se plinovi nalaze otopljeni u mlijeku u većoj količini nego što to odgovara stvarnoj topivosti. Kad se govori o mlijeku, obično se misli na CO2, O2 i N2 mada pored njih može postojati i manji broj drugih isparivih sastojaka (npr. NH3) koji mogu ukazati na tijek promjena koji se odigravaju u mlijeku pod djelovanjem mikroorganizama.

Vjeruje se da su bolesti kostiju vrlo slične simptomima nedostatka vitamina C. Suprotno tome, drugo mišljenje je nemogućnost potvrđivanja bilo kakve povezanosti vitamina C u ublažavanju ovih bolesti ili njihovoj prevenciji.
Neki psi vjerojatno imaju smanjenu sposobnost sinteze tog vitamina ali nema potrebe, gledano u cjelini, dodavati ga u ishrani.

1. izdanje
Rad nastao prikupljanjem podataka iz više izvora tijekom 1990/1991. i do sad je objavljen samo kao rukopis. U pripremi je opširnije izdanje.

Autor:
Jasminko Kormoš – Buco
Međunarodni kinološki sudac – uzgajač
FCI 3036 «SLAVONSKI BROD»
HR – 35000 Slavonski Brod
Dragutina Račkog 16
098/18-38-734