Zviždanje je često ispit moralnih vrijednosti čovjeka. Nitko ne voli pričati protiv svojih kolega, ali ako dođe do situacije iz koje nema izlaza, ljudi osjete potrebu, unatoč opasnostima, krenuti putem istine.
Reakcija na “zviždanje”
Neki smatraju zviždanje nesebičnim činom i aktom velike odgovornosti prema javnosti u svrhu otkrivanja ilegalnih radnji kako bi svijet bio pravedniji. Drugi pak zviždače smatraju izdajnicima i osobama željnim slave. No, kako većina slučajeva “zviždanja” nije eksponirana u javnosti i kako zviždači riskiraju i progon nadređenih, pojava zviždača u javnosti je uglavnom percipirana kao pozitivna. Upravo su progon i strah od nadređenih i institucija postali ozbiljan problem u mnogim zemljama svijeta. Iako su zviždači često zakonom zaštićeni od odmazde svojih kolega, postoji čitav niz slučajeva u kojima su zviždači dobili otkaz, suspenziju, degradirani su i izloženi maltretiranju. Mnogi od njih svjedočili su i o shoot the messenger mentalitetu od strane vladinih organizacija te kaznenom progonu i osveti.
Pojam zviždača u Hrvatskoj je relativno nov. Prva zviždačica koja je dobila i veliku medijsku pozornost bila je Ankica Lepej, zaposlenica Zagrebačke banke koja je 1998. godine otkrila kako je ankica Tuđman oroćila 239 000 tadašnjih njemačkih maraka, a da njezin suprug Franjo, tadašnji hrvatski predsjednik, nije taj novac naveo u svojoj imovinskoj kartici.
Vesna Balenović, zaposlenica INA-e, obilazila je saborske hodnike, policiju i državno odvjetništvo kako bi ukazala na nezakonite radnje koje su u to vrijeme radili ključni ljudi INA-e.
Obje su u svojim tvrtkama dobile otkaz.
Činjenica je kako se ljudi boje osvete kolega ili javnosti, i što je najvažnije, boje se za svoj i život svoje obitelji. Iako je strah za vlastitu sudbinu izuzetno jak razlog za neprijavljivanje korupcije ili ilegalne radnje, pravda je još veći motiv za istupanje s takvim podatcima.
Postoje brojni razlozi “za” i “protiv” zviždanja, a odluka je iznimno teška. No kako bi bili sigurni u svoje postupke, zviždači moraju poštovati određena pravila. Naime, bez dokaza nema ni priče ni prijave. Kako bi ih prikupili, diskrecija je iznimno važan faktor, a čekanje s reakcijom samo pogoršava situaciju. Nakon što pusti glas, zviždač treba nadležnima prepustiti da rješavaju posljedice.
Izvor: www.javno.com
